Teslina tajna iz 1904.Kuglaste munje, najrjeđu i najneobičniju atmosfersku pojavu, proučio je naš velikan i o njoj je odlučio šutjeti.
Kuglasta je munja najneobičnija i najrjeđa od svih atmosferskih pojava. Fenomen koji se pojavljuje na mjestima i u prilikama gdje se najmanje očekuje, iznenađujuće je zapostavljen u godini Nikole Tesle, briljantnog naučnika, koji ga je predano proučavao. Tesla je tvrdio da ih je potpuno razumio, ali je, shvativši njihov razoran vojni potencijal, zapisao da će tajna o kuglastim munjama završiti s njim u grobu.
Jedan od prvih zabilježenih slučajeva susreta s kuglastom munjom potiče iz XVI vijeka, kada je jedna zapalila ljubavnicu francuskog kralja Henrika II.
Istorija takođe kaže da su i rođenje slavnog Nostradamusa 14. decembra 1503. u Saint Remyju u Provansi obilježile kuglaste munje kojima je vrvjelo nebo nad gradom te noći.
U modernim vremenima o tim su prelijepim, sjajnim, električnim sferama javljali i opisivali ih piloti tokom leta, vidjeli su ih iz podmornica, na ratištima, u porodičnim kućama. Oni koji tvrde da su ugledali NLO, mogu biti 90 posto sigurni da su ugledali kuglastu munju.
Pa ipak, o njima se govori mnogo manje nego o NLO-ima. Šteta, jer su kuglaste munje potvrđeni fenomen.
Iako kuglaste munje uglavnom snažno eksplodiraju, ponekad jednostavno “ispare”.
Još nije potpuno jasno kako kuglaste munje nastaju. Prvi ko ih je razumio intuitivno bio je Nikola Tesla. U svom članku “Bežični prenos električne energije”, objavljenom 5. marta 1904., napisao je da je shvatio kako nastaju i uspio ih umjetno proizvesti u svom laboratoriju u Colorado Springsu. Poslije, shvativši njihov potencijal kao razornog oružja, izjavio je da će njihovu tajnu sa sobom ponijeti u grob.
Tesla ipak vjerovatno nije shvatao i njihovu teoretsku pozadinu. U svakom slučaju kuglaste su munje usmjerena energija, što je Tesla intenzivno proučavao.
Ogromnu količinu energije zarobljenu na tako malom prostoru prvi je u oktobru 1936. izračunao B. L. Goodlet. Njemu je pred nosom jedna kuglasta munja promjera 10 do 15 centimetara ušla u prostor gdje je radio i sletjela ravno u posudu sa 16 litara vode. Voda je u trenutku proključala i skoro sva isparila. Voda koja je ostala, bila je vrela i nakon dvadeset minuta hlađenja. Goodlet se odmah bacio na posao. Izmjerivši koliko je vode islapjelo ključanjem, i koliko je energije potrebno uložiti za to, kao i za taljenje telegrafskog voda te za spaljivanje okvira prozora što se sve našlo kuglastoj munji na putu i na šta je trošila energiju, izračunao je o kakvoj se koncentraciji energije radilo u fenomenu kojem je svjedočio. Ispalo je da je ta mala kuglasta munja, mase tek nekoliko grama, sadržavala više od jednog kilovatsata energije!
Praktične vrijednosti razumijevanja i iskorištavanja fenomena kuglaste munje bile bi od velike ekonomske vrijednosti. O vojnoj tehnologiji da ne govorimo. Zbog toga su ih još od doba Tesle mnogi nastojali umjetno proizvesti. Nekima su cijeli laboratoriji odletjeli u zrak, ali nisu uspijevali.
Kako to obično biva, rješenje je bilo nadohvat. Dvojici braće Kennethu L. Corumu i Jamesu F. Corumu 1989. palo je na pamet da naprave aparat, bukvalno slijedeći Teslin “recept”. Imali su kompaniju koja se i inače bavila Teslinim patentima, pa im je pokus uspio vrlo brzo uz pomoć dva oscilatora različitih frekvencija. Zahvaljujući Internetu, danas se svako ko je voljan eksperimentisati vrlo jednostavno može domoći skica za konstrukciju vlastitog aparata. Međutim, praktična primjena ovog ploda Teslina genija, čije bi posljedice bile revolucionarne, još visi u zraku.
Do kuglastih munja Tesla je došao istraživanjem načina bežičnog prijenosa elektromagnetske energije, što mu je bila osnovna preokupacija tokom cijelog istraživačkog vijeka. To nije zaboravljeno. Prije dvije godine izrađena je analiza tržišta, kako bi se izračunale uštede energije, ako bi se ostvarivao bežični prenos struje. Ako smo nakon skoro jednog vijeka naučili donekle svladati kuglastu munju, možda ni bežični prenos energije nije daleko.
(Nepoznati autor teksta)
Student iz Japana usliko kuglastu munju 1987 godine.
(image from: wikimedia.org)
